Polisa – pisana isprava o zaključenom ugovoru o osiguranju.

Ugovarač osiguranja – pravno ili fizičko lice lice koje je sa osiguravačem zaključilo ugovor o osiguranju obavezujući se da plati određenu premiju osiguranja.

Osiguranik – pravno ili fizičko lice čija je stvar, odnosno imovinski interes osiguran i kome pripadaju prava iz ugovora o osiguranju.

Korisnik osiguranja – pravno ili fizičko lice u čiju korist se osiguranje ugovara i kome se isplaćuje ugovorena osigurana suma.

Osiguravač – pravno lice koje se ugovorom o osiguranju obavezuje da će osiguraniku, odnosno korisniku osiguranja isplatiti ugovorenu naknadu iz osiguranja ukoliko se desi osigurani slučaj.

Reosiguravač – pravno lice kojem osiguravač prenosi dio rizika na osnovu ugovora o reosiguranju.

Premija osiguranja – označava novčanu svotu koju je Ugovarač osiguranja ili Osiguranik dužan platiti kao naknadu za obezbjeđenje osiguravajuće zaštite. Ona zapravo predstavlja cijenu rizika.

Suma osiguranja – gornja granica odštete koja se može isplatiti osiguraniku ako nastupi osigurani slučaj.

Franšiza (učešće u šteti) – dio štete koji po osnovu zaključenog ugovora o osiguranju osiguranik snosi sam. Taj dio se pojavljuje kao određeni novčani iznos ili postotak štete.

Osigurani rizik – rizik pokriven osiguranjem čije nastupanje u vidu osiguranog slučaja stvara osiguravačevu obavezu za isplatu odštete.

Štetni događaj – zbivanje čijim nastankom dolazi do štete. Osiguravačeva obaveza po dešavanju štetnog događaja nastaje ukoliko se on dogodio tokom trajanja osiguranja i ukoliko je pokriven uslovima osiguranja.

Naknada iz osiguranja – vrijednost, uglavnom novčana, na koju osiguranik, odnosno korisnik osiguranja polaže pravo ukoliko nastupi osigurani slučaj.

Šteta – nepovoljna promjena na imovini ili licu prouzrokovana nekim događajem ili nečijom radnjom. Nastankom rizika i dešavanjem štete, ako su ispunjeni uslovi nametnuti ugovorom o osiguranju, stvara se osnovna osiguravačeva obaveza da osiguraniku, odnosno korisniku osiguranja isplati odštetu.

Djelimična šteta – kada je ostvarenjem osiguranog slučaja prouzrokovano samo oštećenje, ali ne i uništenje osiguranog predmeta.

Materijalna šteta – šteta na stvarima, nastala njihovim oštećenjem, uništenjem ili povredom osiguranikovog imovinskog prava.

Nematerijalna šteta – povreda ličnih prava, zdravlja ili obaveza neke osobe. U najvećem broju slučajeva to podrazumijeva pretrpljeni bol i patnju osobe.

Bonus – umanjivanje premije osiguranja u vidu popusta kod obnove osiguranja ukoliko osiguranik nije imao štetu.

Malus – kazneni doplatak na premiju zbog nastalih šteta koji osiguravač obračunava osiguraniku.

Nadosiguranje – javlja se kada je suma osiguranja veća od stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.

Podosiguranje – postoji ukoliko je suma osiguranja, koju je u polisi odredio ugovarač osiguranja ili osiguranik manja od vrijednosti osigurane stvari.

Vinkulacija – kod ugovora o osiguranju radi se o odredbi kojom se osiguranikovo pravo potraživanja potpuno ili djelimično prenosi na neko treće lice.